Festival tradicionalnog pjevanja „Sretenjski susreti – Pjesmo moja, roditelja moga“
Ansambl narodnih igara i pjesama „Veselin Masleša“ ove godine prvi put organizuje festival tradicionalnog pjevanja pod nazivom „Sretenjski susreti – Pjesmo moja, roditelja moga“ koji će biti održan u subotu, 14.03.2026. godine u amfiteatru Doma omladine u Banjaluci, sa početkom u 19 časova. Na ovogodišnjem festivalu, pored domaćina iz ANIP „Veselin Masleša“ predstaviće se i gostujuće pjevačke grupe: KUD „Abrašević“ iz Beograda, pjevačka grupa „Kurajberi“ iz Beograda, CTKU „Kosta Abrašević“ iz Bačke Palanke, KUD „Kolovit“ iz Gradiške, te RKUD „Pelagić“ iz Banjaluke.
Festival ima za cilj očuvanje i promociju tradicionalnog pjevanja, kao značajnog dijela nematerijalnog kulturnog nasljeđa srpskog naroda, te da kroz susret pjevačkih grupa podstakne razmjenu iskustava i dalje njegovanje izvornih pjesama i muzike. Organizacijom ovog festivala, ANIP „Veselin Masleša“ nastavlja praksu širenja svojih aktivnosti uvođenjem novih manifestacija, a sve u skladu sa ciljevima i planovima razvoja.
Festival se realizuje pod pokroviteljstvom Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u Regionu Ministarstva Spoljnih poslova Republike Srbije.
Ulaz je besplatan, a u saradnji sa humanitarnom organizacijom „Srbi za Srbe“, na ulazu u amfiteatar Doma omladine biće postavljena kutija za dobrovoljne priloge. Posjetioci će moći donirati novac u skladu sa svojim mogućnostima, a prikupljena sredstva biće usmjerena onima kojima je pomoć najpotrebnija. Festival tradicionalnog pjevanja je prva organizaciona aktivnost našeg Ansambla u ovoj godini, dok su u toku pripreme i za tradicionalne koncerte „Masleše“, putovanja, kao i brojne druge aktivnosti.
Tradicionalno pjevanje – glas nasljeđa koji povezuje generacije
Tradicionalno pjevanje predstavlja jedan od najstarijih i najautentičnijih oblika narodnog stvaralaštva. Nastajalo je u zajednici i prenosilo se usmenim putem – sa roditelja na djecu, sa starijih na mlađe, kroz porodična okupljanja, seoske svetkovine, rad u polju ili proslave važnih životnih događaja. Upravo zato ove pjesme nisu samo muzički izraz, već i živo svjedočanstvo načina života, vrijednosti i emocija jednog naroda.
Za razliku od savremene muzike koja se stvara za scenu ili tržište, tradicionalne pjesme su nastajale spontano i prirodno, iz svakodnevnog iskustva ljudi. One govore o ljubavi, porodici, radu, prirodi, istoriji i vjeri. U njima se čuvaju dijalekti, lokalni običaji i posebni načini pjevanja karakteristični za pojedine krajeve. Upravo ta raznolikost čini tradicionalno pjevanje izuzetno bogatim dijelom nematerijalnog kulturnog nasljeđa.
Posebnu vrijednost tradicionalnog pjevanja čini način izvođenja. Često je riječ o višeglasnom pjevanju, u kojem se glasovi prepliću i stvaraju jedinstvenu zvučnu sliku. Takvo pjevanje ne zahtijeva samo muzičko znanje, već i snažan osjećaj zajedništva, jer se harmonija postiže kroz slušanje i međusobno prilagođavanje pjevača. U tom smislu, tradicionalno pjevanje je simbol zajednice – ono podsjeća da glas pojedinca dobija punu snagu tek kada se spoji sa glasovima drugih.
U savremenom svijetu, u kojem se kulturni izrazi brzo mijenjaju i globalizuju, očuvanje tradicionalnog pjevanja postaje posebno važno. Ono čuva identitet naroda i podsjeća na korijene iz kojih potičemo. Kulturno-umjetnička društva, ansambli i pjevačke grupe imaju ključnu ulogu u tom procesu: oni istražuju stare zapise, uče od starijih kazivača i prenose pjesme novim generacijama, čuvajući autentičnost i duh izvorne muzike.
Festival tradicionalnog pjevanja zato nije samo koncert ili umjetnički događaj. To je susret glasova prošlosti i sadašnjosti – mjesto gdje se tradicija ne posmatra kao muzejski eksponat, već kao živa, emotivna i snažna forma kulturnog izraza. Svaka otpjevana pjesma na takvim susretima podsjetnik je da kultura jednog naroda živi upravo kroz ljude koji je njeguju i prenose dalje.
U tom smislu, tradicionalno pjevanje nije samo umjetnost – ono je i čin čuvanja identiteta, most između generacija i podsjetnik da se ljepota kulturnog nasljeđa najbolje čuje upravo kroz ljudski glas.
Istorijski korijeni tradicionalnog pjevanja
Na prostoru Balkana tradicionalno pjevanje ima duboke istorijske korijene koji sežu daleko u prošlost, u vrijeme kada muzika nije bila zapisana notama već se prenosila isključivo usmenom tradicijom. Pjesme su nastajale spontano, u životu zajednice – tokom rada u polju, na svadbama, slavama, saborima ili porodičnim okupljanjima. Ljudi su kroz pjesmu izražavali radost, tugu, ljubav, čežnju i sjećanje, pa je ona postala prirodan način prenošenja iskustava i vrijednosti sa jedne generacije na drugu. Na taj način narodna pjesma nije bila samo umjetnost, već i svojevrsna hronika života jednog vremena.
Raznolikost stilova tradicionalnog pjevanja
Jedna od najvećih vrijednosti tradicionalnog pjevanja jeste njegova izuzetna raznolikost. Na različitim područjima razvijali su se posebni načini izvođenja, melodije i višeglasja koji su postali prepoznatljiv znak određenog kraja. Tako se u nekim regionima njeguje snažno, prodorno dvoglasno ili višeglasno pjevanje, dok se u drugim krajevima razvijaju melodičnije forme sa bogatim ornamentima. Pored lirskih narodnih pjesama, značajno mjesto zauzimaju i epske pjesme koje se tradicionalno izvode uz gusle i koje čuvaju sjećanje na istorijske događaje i junake. Ova raznolikost svjedoči o bogatstvu kulturnog prostora i o kreativnosti naroda koji je kroz muziku oblikovao vlastiti izraz.
Pjesma kao čuvar identiteta
Narodne pjesme predstavljaju svojevrsni zvučni arhiv jednog naroda. U njima su sačuvani stari izrazi, dijalekti, običaji i vrijednosti koje su oblikovale život zajednice kroz vijekove. Melodije i tekstovi prenose priče o ljubavi, porodici, radu, prirodi i vjeri, ali i o istorijskim događajima i kolektivnom pamćenju. Upravo zbog toga tradicionalno pjevanje ima mnogo šire značenje od muzičkog izraza – ono predstavlja važan element kulturnog identiteta i podsjeća na korijene iz kojih potičemo.
Uloga kulturno-umjetničkih društava
U savremenom vremenu posebnu ulogu u očuvanju tradicionalnog pjevanja imaju kulturno-umjetnička društva i ansambli. Oni kroz sistematičan rad prikupljaju stare zapise, uče od kazivača i pjevača koji su čuvari lokalne tradicije, te prenose znanje mlađim generacijama. Kroz probe, koncerte i festivale, ove organizacije stvaraju prostor u kojem tradicionalna pjesma nastavlja da živi i razvija se. Na taj način kulturno-umjetnička društva postaju most između prošlosti i budućnosti, čuvajući autentičnost narodnog stvaralaštva i istovremeno ga približavajući savremenoj publici.
Nematerijalno kulturno nasljeđe
Savremene kulturne politike širom svijeta sve više naglašavaju značaj očuvanja nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Organizacija UNESCO upravo u usmenim tradicijama, narodnoj muzici i običajima prepoznaje ključne elemente kulturnog identiteta zajednica. Tradicionalno pjevanje zato nije samo umjetnička forma, već i vrijedno kulturno dobro koje zahtijeva kontinuirano njegovanje i prenošenje. Festivali, istraživanja i obrazovni programi imaju važnu ulogu u tome da se ova bogata tradicija sačuva i predstavi novim generacijama.
Zanimljivosti o narodnim pjesmama
Mnoge narodne pjesme koje se danas izvode stare su i po nekoliko stotina godina, a većina njih nema poznatog autora. One su nastajale i mijenjale se kroz vrijeme, prenoseći se sa pjevača na pjevača i od sela do sela. Upravo zbog toga često postoje različite verzije iste pjesme, sa malim razlikama u tekstu ili melodiji. Ta stalna promjena i prilagođavanje čine narodnu pjesmu živim organizmom koji se razvija zajedno sa zajednicom koja ga njeguje.
Glas koji spaja generacije
Kada se na jednom mjestu okupe pjevačke grupe iz različitih krajeva, postaje jasno da tradicionalna pjesma nije samo dio prošlosti. Ona i danas nosi snažnu emociju i osjećaj zajedništva, jer podsjeća na vrijeme kada su ljudi kroz pjesmu dijelili i radost i tugu. Upravo u takvim susretima, kakav je festival tradicionalnog pjevanja, glasovi različitih generacija i tradicija spajaju se u jedinstvenu harmoniju koja potvrđuje da kulturno nasljeđe živi onoliko dugo koliko ga ljudi njeguju i prenose dalje.
Učesnici festivala tradicionalnog pjevanja „Sretenjski susreti – Pjesmo moja, roditelja moga“
ANIP „Veselin Masleša“ – Banjaluka (domaćin)
Ansambl narodnih igara i pjesama „Veselin Masleša“ iz Banjaluke jedan je od najznačajnijih čuvara folklorne tradicije u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Osnovan je 1948. godine s ciljem očuvanja, izvođenja i popularizacije narodnih pjesama, igara i običaja, a kroz njegove redove prošlo je više od 10.000 članova različitih generacija. Danas okuplja oko 350 aktivnih članova raspoređenih u više ansambala i sekcija, uz prateći narodni orkestar i impresivan fundus od oko 1200 kompleta narodnih nošnji, među kojima su i vrijedni primjerci zmiјaњske nošnje stare više od jednog vijeka. Ansambl je tokom decenija održao hiljade nastupa pred milionskom publikom i gostovao širom Evrope i svijeta, predstavljajući kulturno nasljeđe ovog prostora. Kao organizator festivala „Sretenjski susreti“, „Masleša“ nastavlja svoju dugogodišnju misiju očuvanja i afirmacije izvorne pjesme i tradicije.
KUD „Abrašević“ – Beograd
Kulturno-umjetničko društvo „Abrašević“ iz Beograda jedno je od najprepoznatljivijih folklornih društava u Srbiji, sa tradicijom dugom više od jednog vijeka. Društvo nosi ime pjesnika i socijalnog mislioca Koste Abraševića, a kroz svoj rad njeguje širok repertoar narodnih igara, pjesama i običaja iz različitih krajeva Srbije i regiona. Generacije folklorista koje su prošle kroz „Abrašević“ doprinijele su očuvanju tradicionalnog pjevanja i scenskom predstavljanju narodnog nasljeđa, pa je njihovo gostovanje na festivalu u Banjaluci prilika za susret različitih stilova i interpretacija izvorne pjesme. Vaša autorka je bila ponosna solistkinja horske sekcije KUD-a i to i u Srbiji i u inostranstvu.
Pjevačka grupa „Kurajberi“ – Beograd
Pjevačka grupa „Kurajberi“ iz Beograda posvećena je očuvanju autentičnih oblika tradicionalnog pjevanja sa prostora Balkana. Njihov repertoar obuhvata izvorne pjesme različitih krajeva, često izvođene u višeglasju karakterističnom za starije oblike narodnog muziciranja. Posebnu pažnju posvećuju interpretaciji pjesama koje su se prenosile usmenim putem kroz generacije, nastojeći da sačuvaju izvorni način pjevanja, melodiju i emociju koje nose.
CTKU „Kosta Abrašević“ – Bačka Palanka
Centar za tradicionalnu kulturu i umjetnost „Kosta Abrašević“ iz Bačke Palanke aktivno djeluje na polju očuvanja i promocije folklorne tradicije u Vojvodini i šire. Njihovi programi obuhvataju folklorne igre, tradicionalno pjevanje i edukaciju mladih o narodnom nasljeđu, čime doprinose kontinuitetu kulturnog identiteta zajednice. Nastupi ove grupe često su obilježeni autentičnim kostimima i interpretacijom pjesama koje predstavljaju bogatstvo vojvođanske i srpske muzičke tradicije.
KUD „Kolovit“ – Gradiška
Kulturno-umjetničko društvo „Kolovit“ iz Gradiške poznato je po predanom radu na očuvanju folklorne tradicije Potkozarja i šireg područja Republike Srpske. Društvo kroz igru, pjesmu i tradicionalnu nošnju predstavlja običaje i muzičko nasljeđe lokalne zajednice, ali i drugih krajeva Balkana. Njihovi nastupi često su spoj autentičnog pjevanja i scenskog folklora, čime publici približavaju bogatstvo narodnog stvaralaštva.
RKUD „Pelagić“ – Banjaluka
Radničko kulturno-umjetničko društvo „Pelagić“ iz Banjaluke jedno je od najstarijih i najuglednijih folklornih društava u gradu. Tokom decenija postojanja razvilo je bogat repertoar narodnih igara i pjesama, a posebno je značajno po radu sa mladim generacijama koje kroz folklor uče o tradiciji i identitetu svog naroda. Učešćem na festivalu „Sretenjski susreti“, „Pelagić“ dodatno potvrđuje svoju ulogu važnog aktera u očuvanju i promociji tradicionalne kulture u Banjaluci.
Festival tradicionalnog pjevanja „Sretenjski susreti – Pjesmo moja, roditelja moga“ prilika je da se na jednom mjestu doživi bogatstvo izvorne pjesme i ljepota glasova koji čuvaju tradiciju. Susret pjevačkih grupa iz različitih krajeva donosi večer ispunjenu emocijom, autentičnim zvukom i podsjećanjem na vrijednosti koje povezuju generacije.
Organizatori pozivaju sve ljubitelje kulture, muzike i tradicije da u subotu, 14. marta u 19 časova, dođu u amfiteatar Doma omladine u Banjaluci i budu dio ovog jedinstvenog susreta. Ulaz je slobodan, a posjetioci će imati priliku da, kroz dobrovoljne priloge u humanitarnoj akciji organizacije „Srbi za Srbe“, podrže i one kojima je pomoć najpotrebnija.
Dođite da zajedno poslušamo pjesme koje su nadživjele vrijeme, da osjetimo snagu zajedničkog glasa i podsjetimo se koliko je važno čuvati ono što su nam generacije prije nas ostavile u nasljeđe. Jer dok god se pjeva – tradicija živi. 🎶
Napomena: Ijekavica autorki nije maternji dijalekt, za sve napomene pišite u DM.
