Strah kod dece i kako se nositi sa njim

Radost, tuga, gnev i strah spadaju u „primarne emocije“. Ove emocije se javljaju još u ranom detinjstvu. Strah kod dece može da utiče na ljudske sposobnosti i da uguši potencijalno darovito dete.

Piše Dragana Baždar, vaspitač, edukator mentalne aritmetike

Šta je strah kod dece?

Sa biološke strane gledano, on igra veliku ulogu u opstanku svake  vrste pa i ljudske. Telo pojačano luči adrenalin koji dovodi do napetosti tela i sužene svesti. Dete ili odrastao čovek savladan emocijom straha izgleda haotično, uznemireno i odsutno. Nevenka Tadić dečji psihijatar strah definiše na sledeći način:

Strah je osećanje koje se javlja u prisustvu poznate i određene opasnost vezane za neku situaciju ili objekte koji su realni i spoljašnji (u okruženju).

Strah je, znači, jasno određeni objekat ili situacija i javlja se kao odbrana od stvarne i spoljne opasnosti. Zato  u psihologiji često srećemo  i termin „emocija izbegavanja“ koju karakteriše bežanje od opasnosti. Reakcija na strah je povlačenje, bežanje i sakrivanje.

Kako se prevazilazi strah kod dece?

Kod dece predškolskog uzrasta, strah je intezivna i česta pojava. Deca u ovom uzrastu imaju bujnu maštu pa je, često, teško utvrditi da li je strah realan ili imaginaran.

Prvi strahovi se javljaju oko šestog meseca života. Bebe na ovom uzrastu se plaše  jakih  i iznenadnih zvukova.

Odojče od osam meseci se plaši odvajanja od majke. Ova strepnja je normalna pojava i pokazatelj da postoji emocionalna veza između majke i deteta.

Strah od odvajanja je najintezivniji između druge i treće godine. Vaspitači baš u ovom uzrastu  ne preporučuju polazak u vrtić. Strah od odvajanja je jak, intezivan i adaptacija je teška i nešto duža nego kod ostalih uzrasta.

Posle treće godine deca se plaše visine, vode, buba, životinja, nepoznatih ljudi, čak i sobna vrata mogu da izazovu nemir ako škripe, a od pete do sedme godine i irealnih bića kao što su vampiri, zombiji, duhovi, baba roga i sl.

Strah od smrti se javlja oko sedme godine. Sedmogodišnjaci postavljaju razna pitanja o smrti. Zanima ih da li će umreti majka, otac, baka, pa i oni sami.

Razvoj ličnosti uopšte ali i  razvoj sigurnosti, u mnogome, zavisi od uslova u kojima dete živi. Dete okruženo toplinom i ljubavlju izrašće u stabilnu i pozitivnu ličnost.

Dete koje odrasta uz bojažljivu i nesigurnu majku ,takođe, će postati  nesigurno, bojažljivo i povučeno.

Dete koje je doživelo više emocionalnih potresa i neprijatnih događaja, teže će se odupreti izvorima straha i samom strahu. Stalan strah i  strepnja može dovesti do psiho-somatskih oboljenja. Važno je prepoznati dečje strahove i otkriti uzroke koji mogu biti:

  • urođeni,
  • spoljašnji i unutrašnji,
  • stvarni i nestvarni.

Strah može nastati i kao posledica imitacije, pa se deca često plaše istih  stvari kao i roditelji.

Prevazilaženje straha kod dece – kako se nositi izazovom

Dete može savladati ili prevazići strah uz pomoć odrasle osobe, u glavnom su to roditelji. Prevazilaženje straha, kod dece predškolskog uzrasta, je  veoma bitna faza u životu od koje zavisi i  formiranje  ličnosti. Odrasli ne bi trebalo da „hrane“ dečji strah, pa u momentima vaspitne nemoći zloupotrebe fobiju, npr. „ Ako se ne smiriš vodiću te u  bolnicu da dobiješ injekciju“ ili „ nemoj da ideš tamo, tamo  je mrak i baba roga“.

Strah od napuštanja

Dvogodišnje dete nema predstavu o vremenu. Kada ga roditelj ostavlja u vrtiću, dete odvajanje doživljava kao napuštanje. Bitno je da mu  roditelj  kratko i jasno kaže da će  doći  po njega, npr. posle spavanja. Bilo bi dobro da zaista i dođe u dogovoreno vreme. Nakon određenog broja ponavljanja, tople i prijateljske atmosfere u vrtiću, dete će uvideti da nije ostavljeno i prevazićiće strah od napuštanja.

Strah od vode

Strah od vode često nastane kao posledica neprijatnosti. Najčešće se desi kada  dete slučajno udahne vodu ili ga preklopi talas na moru. Treba biti strpljiv pri prevazilaženju ovog straha, on može biti prisutan i ako dete nije imalo neprijatno iskustvo. Postepeno ulaženje u vodu, pored koje se dete prethodno igralo, uz osobu od poverenja pomoćiće detetu da savlada ovaj strah. Bacanje deteta u vodu može produbiti strahove i ovakav način se nikako ne preporučuje pri savladavanju ovog straha.

Strah od buba

Strah od buba može da se prevaziđe njihovim posmatranjem. Posmatranjem mrava o kojima je prethodno pročitana priča npr. „Mrav dobrog srca“ ili „Cvrčak i mrav“ navešće dete da insekte i bube dožive na drugačiji način.

Strah od mraka i imaginarnih bića

Uz pomoć priča i bajki može se savladati i strah od mraka i imaginarnih bića. U bajkama se pominju brojna čudovišta i nemani u kojima ih glavni junak pobeđuje. Bitno je prihvatiti dečji strah i razumeti njegove strepnje koje su za malo biće velike. Kada veliki  tata ispriča detetu čega se sve plašio kao mali i da je pobedio sve „veštice i duhove“,  direktno putem empatije uliće sigurnost svom detetu.

Strah od smrti

Strah od smrti nas prati ceo život. Ovaj strah nas čuva od potencijalnih opasnosti, ali nije dobro ako dete često i svakodnevno misli o smrti. Psiholozi navode da od stepena zrelosti deteta zavisi kako i na koji način će se saopštiti tužna  vest. Neki roditelji navode  da se starijoj deci smrt može objasniti i kao kruženje vode u prirodi. Čovek se rodi, raste, radi, živi i razmnožava se. Na kraju kada se  čovek umori, duša odlazi na nebo kao voda u vidu magle. Roditelji navode da su smrt kućnog ljubimca, bake ili deke objasnili njihovim odlaskom na nebo među anđele. Prema navodima peihologa moramo uzeti u obzir  stepena zrelosti deteta i na osnovu toga  odlučujemo kako i na koji način će se saopštiti tužna vest. Dete će najpre prihvatiti i razumeti objašnjenje koje je u skladu sa roditeljskim  razumevanjem smrti.

Postoje mnoge teorije i mišljenja psihologa o strahu. Svi se slažu da je bitno na vreme prepoznati dečje strahove i raditi  na razvoju samopouzdanja i sigurnosti kod dece. Deca uzrasta od tri do sedam godina su crtkarajući izrazili neke od svoje strahova.

Primeri sa ilustracijama dečijih strahova

Strah od životinja

Strah od životinja

Pavle, tri godine

Pavle, tri godine

„To je šišmiš! Jako ga se bojim.“

Strah od imaginarnih bića

Strah od imaginarnih bića

Andrej, četiri godine

Andrej, četiri godine

„Plašim se strašne senke!“

Strah od imaginarnih bića

Kalina, pet godina

Kalina, pet godina

„Plašim se zombija, vampira i duhova! Naravno noću“

Strah od nepoznatog

Strah od nepoznatog

Miloš, pet godina

Miloš, pet godina

„Plašim se pećine!“

Stečeni strah, kao posledica neprijatnog iskustva

Stečeni strah, kao posledica neprijatnog iskustva

Antonela, pet godina

Antonela, pet godina

„Plašim se da plivam bez gume za plivanje!“

Related
zdrava komunikacija Branka Ćuić

Zdrava komunikacija – Ključ za bolje međuljudske odnose i unutrašnju ravnotežu

Komunikacija je osnova svih naših međuljudskih odnosa, bilo da se radi o porodici, partnerstvima, prijateljstvima ili poslovnim odnosima. Nažalost, mnogo puta se u životima ljudi dešava loša komunikacija koja stvara konflikte, nesporazume i napetosti. Dugoročno, ovakvi problemi u komunikaciji mogu imati ozbiljne posljedice po naše emocionalno zdravlje, a na taj način mogu uticati i na fizičko zdravlje. Srećom, ove poteškoće mogu se prevazići uz pravu podršku i volju za promjenama. Psihoterapija, kao sigurno i podržavajuće okruženje, može biti ključ za učenje novih, zdravijih načina komunikacije i prevazilaženje duboko ukorijenjenih obrazaca.

Aleksandra Petrovski: "Gaćoslav" i "Mrežoslav" kao prevencija i lekcija

Intervju: Aleksandra Petrovski – „Gaćoslav“ i „Mrežoslav“ kao prevencija i lekcija

Još pre nego što sam počela da pišem tekst slikovnice prošla sam nekoliko obuka na ovu temu, u više navrata sam razgovarala sa dečijim psihologom, psihoterapeutkinjom koja radi sa žrtvama seksualnog zlostavljanja i stručnjakom za bezbednost dece, sa roditeljima, ali i onima koji tokom formalnog obrazovanja u inostranstvu učili o tome. Ono što je deci zaista potrebno je da ostanu povezana sa sobom i svojim telom, da zadrže unutrašnji kompas. To je ogroman izazov u današnje vreme, kada smo prestimulisani sa svih strana. Mislim da je najvažniji zadatak roditelja da kroz istinsku prisutnost izgradi povezanost sa detetom, da bude njegovo mesto odmora i sigurnosti, oslonac i izvor blagostanja. To je ono što će detetu dati pravu snagu i odatle sve počinje. Veštine, a posebno znanja se lako savladaju, kada postoje dobri temelji. 

Comments

What do you think?

Оставите одговор