U čemu nam može pomoći life coaching odnosno – razvoj ličnih veština

U čemu nam može pomoći life coaching odnosno – razvoj ličnih veština

Živimo u vremenu u kome smo opismenjeni u mnogim sferama, ali smo psihološki govoreći relativno nepismeni ili da kažemo – nedovoljno pismeni.

Stabilne lične veštine nisu  jedna od veština koja se traži kao opšte podrazumevajuća na CV-ju, kao što su znanje stranog jezika, poznavanje rada na računaru ili B kategorija za vozače.

To je veština o kojoj se mnogo priča u poslednje vreme, vreme tranzicije celokupnog čovečanstva na jedan, zaista se nadam, razvojno viši nivo.

Dostupni su nam brojni kursevi i edukacije po veoma visokim cenama iz raznih bombastično nazvanih tehnika kao što su TA. REBT. KBT, NLP…

Tu su besplatni webinari koji obećavaju „iskonsku promenu“, ali tek nakon plaćenih radionica, otvorene tribine psihološke branše koje su ispunjene nerazumljivim terminima struke, bez konkretnih koraka i akcija neophodnih za istinsku i dubinsku promenu u čoveku.

U moru tih „ponuda“ kada dođemo do „izazova u životu sa kojima ne umemo da se nosimo“- okrećemo se ili empatičnim prijateljicama ili psihoterapeutu (ako imamo volje i novčanih sredstava za to).

Vrlo sam se slično osećala u deceniji mojih 40-ih…Život je tekao, formirao se sadržajno oko nekih meni bitnih elemenata koje sam smatrala značajnim (partnerstva, dece, posla, prijatelja) ali sam, iako sa ostvarenim najbitnijim životnim targetima, i dalje osećala neku prazninu…

Sada znam da je praznina bila „zvono“ mog autentičnog bića da nisam ispunila svrhu i da nisam odigrala Dar…

Ova kolumna će biti moj ples po notama tog dara, zato hajde da pričamo.

Ono što sam znala o psihologiji čoveka a slobodno smem reći i nauci duše (pre svog ličnog rada i evo već trogodišnje edukacije) bilo je malo, površno, nejasno i teško primenjivo…Onoliko koliko nam psihologija nudi kroz osnovne postulate u udžbeniku srednje škole i onoliko koliko smo sami skloni čitanju self-help literature koja više spada u popularnu nego u naučnu kategoriju.

Verujem da, u tom trenutku, velika većina nas ima sličan kvantitet uvida u ta (sa)znanja osim ako nisu nastavili školovanje putem nekih fakulteta humanističkih nauka…

Danas smo svesni da bez osnovnih uvida u to ko smo, kako funkcionišemo u odnosima i životnim izazovima, ne možemo da preskočimo prepreke života i ostvarimo osećaj zadovoljstva i ispunjenosti.

Zato, na samo nama znane načine, trudimo se da RAZUMEMO.

To je upravo početak nase lične priče, da razumemo ko smo, čemu težimo, da li nas ispunjava ili ne ispunjava postavljeni cilj naše težnje i kako dosegnuti pravu rutrinu koja će nam dati osećaj ispunjenosti, čak i kada nisu sve perle na ogrlici života na broju.

Time se upravo možda da dodamo bavi životni trener (life couch) i, u zavisnosti od tehnike ili pravca za koji je edukovan, može nam ponuditi različite uvide, a zatim i alate kako da osvestimo nesvesno i dosegnemo svoj puni potencijal.

Marija Lazarević,  godište 1978.

Rođena, školovala se i živi u Kragujevcu. Ekonomista i psihodinamski integrativni coach na trećoj godini edukacije. Profesionalno ostvarena u marketingu i bankarstvu.

Mama dva dečaka od 16 i 13 godina, supruga, sestra  i prijatelj pre svega.

Zaljubljena u putovanja, dobre knjige, stari antikvarni nameštaj i psihologiju.

Voli ljude i sebe određuje u kategoriju „doživotni tragač“.

Veruje u čaroliju Života i Prestano Promenu…Zahvalna na postojanju.

Kontakt telefon: +381677625500

Related
zdrava komunikacija Branka Ćuić

Zdrava komunikacija – Ključ za bolje međuljudske odnose i unutrašnju ravnotežu

Komunikacija je osnova svih naših međuljudskih odnosa, bilo da se radi o porodici, partnerstvima, prijateljstvima ili poslovnim odnosima. Nažalost, mnogo puta se u životima ljudi dešava loša komunikacija koja stvara konflikte, nesporazume i napetosti. Dugoročno, ovakvi problemi u komunikaciji mogu imati ozbiljne posljedice po naše emocionalno zdravlje, a na taj način mogu uticati i na fizičko zdravlje. Srećom, ove poteškoće mogu se prevazići uz pravu podršku i volju za promjenama. Psihoterapija, kao sigurno i podržavajuće okruženje, može biti ključ za učenje novih, zdravijih načina komunikacije i prevazilaženje duboko ukorijenjenih obrazaca.

Aleksandra Petrovski: "Gaćoslav" i "Mrežoslav" kao prevencija i lekcija

Intervju: Aleksandra Petrovski – „Gaćoslav“ i „Mrežoslav“ kao prevencija i lekcija

Još pre nego što sam počela da pišem tekst slikovnice prošla sam nekoliko obuka na ovu temu, u više navrata sam razgovarala sa dečijim psihologom, psihoterapeutkinjom koja radi sa žrtvama seksualnog zlostavljanja i stručnjakom za bezbednost dece, sa roditeljima, ali i onima koji tokom formalnog obrazovanja u inostranstvu učili o tome. Ono što je deci zaista potrebno je da ostanu povezana sa sobom i svojim telom, da zadrže unutrašnji kompas. To je ogroman izazov u današnje vreme, kada smo prestimulisani sa svih strana. Mislim da je najvažniji zadatak roditelja da kroz istinsku prisutnost izgradi povezanost sa detetom, da bude njegovo mesto odmora i sigurnosti, oslonac i izvor blagostanja. To je ono što će detetu dati pravu snagu i odatle sve počinje. Veštine, a posebno znanja se lako savladaju, kada postoje dobri temelji. 

Comments

What do you think?

Оставите одговор